Full Statistics | Report & Comments | Play by Play | Photo Gallery | Preview |
Kada Partizan mts igra pravu odbranu i mnogo jači timovi od Cibone nemaju rešenje. Gosti su samo u nekoliko navrata prevarili defanzivu crno-belih. Sve ostale koševe su ubacivali posle ofanzivnih skokova, ili sa linije penala.
Defanziva čete Vlade Jovanovića je bila zaista impresivna, a tempo nije opadao maltene nijednog trenutka. Iz toga je, kao što obično biva, napad predstavljao lepši i lakši deo posla. U njemu su uživali Danilo Anđušić sa četiri trojke, Nemanja Jaramaz sa prodorima, Miroslav Raduljica pod košem i junak meča - Raško Katić, momak koji je za devet minuta i 15 sekundi sakupio 15 indeksnih poena dok se u pozadini orilo njegovo ime iz preko četiri hiljade grla.
Partizan mts je vukao konce igre od početka meča, ali su ruke bile zgrčene, nisu kontrolisale loptu onako kako su crno-beli želeli. Odatle je proizišlo nekoliko konfuznih napada, lako izgubljenih lopti. Ipak, bilo je samo pitanje vremena kada će Valjak dodati gas.
Desilo se to sredinom drugog perioda. Od 16. minuta do odlaska na veliki odmor Partizan je napravio seriju 18:2 i pobednik je bio rešen. Da sve bude lepše za ljude u Pioniru, usledilo je ono što najviše vole - igrala je budućnost crno-belih.
Anđušić je pokazao kakav je šuter, Jaramaz sjajan osećaj za igru i snagu, a Đekić je dobijao ovacije sa tribina, ali i sa klupe. Trio iz generacije 1991. radio je izvanredan posao (uz propratne greške, naravno), o onima dve i tri godine starijima nećemo ni da pričamo. Čakarević i Raduljica se bude i ulaze u tempo koji agresivnošću nabijaju Milosavljević i Lučić. Međutim, kada je Jovanović poslao Katića na teren u 24. minutu, bilo je jasno da navijači imaju novog heroja. Raško im je uzvratio za smo nekoliko sekundi sa ukradenom loptom i skokom u napadu. Tačno 13 minuta kasnije, Partizan mts je vodio sa maksimalnih 27 razlike (još jedna trojka Anđušića) – 82:55.
Vlada Jovanović, šef struke Partizana mts: Poštovali smo protivnika koji je ušao u novi projekat sa ciljem da ima stabilniju sezonu nego prošle godine i vrati se u Euroleague. Bili smo zaista maksimalno ozbiljni, igrali izuzetno agresivnu odbranu. Uspeli smo da radimo ono što nam je uvek cilj, da igramo po dubini, što nam je omogućilo dosta izgrađenih situacija za šut koji je proradio. Mirno smo potom priveli utakmicu kraju. Čestitam igračima na ozbiljnosti i pristupu. Hvala publici što je došla da nas podrži. Srećan sam što smo uspeli da se odužimo.
Josip Vranković, trener Cibone: Čestitam Partizanu koji je svakako bolji tim od nas, ali mi smo ostali dužni. Očigledno je da bez Zubčića i Rudeža koji je dobio brzih pet ličnih grešaka ne možemo, odnosno da to predstavlja preveliki hendikep u utakmicama sa ovakvim rivalima. Videla se i slaba reakcija rezervnog plejmejkera.
Defanziva čete Vlade Jovanovića je bila zaista impresivna, a tempo nije opadao maltene nijednog trenutka. Iz toga je, kao što obično biva, napad predstavljao lepši i lakši deo posla. U njemu su uživali Danilo Anđušić sa četiri trojke, Nemanja Jaramaz sa prodorima, Miroslav Raduljica pod košem i junak meča - Raško Katić, momak koji je za devet minuta i 15 sekundi sakupio 15 indeksnih poena dok se u pozadini orilo njegovo ime iz preko četiri hiljade grla.
Partizan mts je vukao konce igre od početka meča, ali su ruke bile zgrčene, nisu kontrolisale loptu onako kako su crno-beli želeli. Odatle je proizišlo nekoliko konfuznih napada, lako izgubljenih lopti. Ipak, bilo je samo pitanje vremena kada će Valjak dodati gas.
Desilo se to sredinom drugog perioda. Od 16. minuta do odlaska na veliki odmor Partizan je napravio seriju 18:2 i pobednik je bio rešen. Da sve bude lepše za ljude u Pioniru, usledilo je ono što najviše vole - igrala je budućnost crno-belih.
Anđušić je pokazao kakav je šuter, Jaramaz sjajan osećaj za igru i snagu, a Đekić je dobijao ovacije sa tribina, ali i sa klupe. Trio iz generacije 1991. radio je izvanredan posao (uz propratne greške, naravno), o onima dve i tri godine starijima nećemo ni da pričamo. Čakarević i Raduljica se bude i ulaze u tempo koji agresivnošću nabijaju Milosavljević i Lučić. Međutim, kada je Jovanović poslao Katića na teren u 24. minutu, bilo je jasno da navijači imaju novog heroja. Raško im je uzvratio za smo nekoliko sekundi sa ukradenom loptom i skokom u napadu. Tačno 13 minuta kasnije, Partizan mts je vodio sa maksimalnih 27 razlike (još jedna trojka Anđušića) – 82:55.
Vlada Jovanović, šef struke Partizana mts: Poštovali smo protivnika koji je ušao u novi projekat sa ciljem da ima stabilniju sezonu nego prošle godine i vrati se u Euroleague. Bili smo zaista maksimalno ozbiljni, igrali izuzetno agresivnu odbranu. Uspeli smo da radimo ono što nam je uvek cilj, da igramo po dubini, što nam je omogućilo dosta izgrađenih situacija za šut koji je proradio. Mirno smo potom priveli utakmicu kraju. Čestitam igračima na ozbiljnosti i pristupu. Hvala publici što je došla da nas podrži. Srećan sam što smo uspeli da se odužimo.
Josip Vranković, trener Cibone: Čestitam Partizanu koji je svakako bolji tim od nas, ali mi smo ostali dužni. Očigledno je da bez Zubčića i Rudeža koji je dobio brzih pet ličnih grešaka ne možemo, odnosno da to predstavlja preveliki hendikep u utakmicama sa ovakvim rivalima. Videla se i slaba reakcija rezervnog plejmejkera.
GAME MVP | MOST POINTS | MOST REBOUNDS |
![]() Miroslav Raduljica Partizan | |||
MIN | 15:45 | ASS | 1 |
PTS | 12 | ST | 0 |
FG2 | 100% | TO | 2 |
FG3 | 0% | BLCK | 0 |
FT | 100% | Fcm | 4 |
D.REB | 3 | Frv | 4 |
O.REB | 3 | VAL | 17 |